MARIJA ANDROŠ

KONTAKT:

MAIL: andromarija16@gmail.com
ART PROFIL: @mareee.art

Zovem se Marija Androš, rođena sam u Virovitici 19. studenog 2002. godine, u Republici Hrvatskoj. Prvo stručno umjetničko obrazovanje odvija mi se u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek kojim dobivam zvanje slikarske dizajnerice u mentorstvu Prof. Andreja Tomića. Tijekom 2021. godine upisujem Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek likovnu kulturu. Iste godine sudjelujem na likovnoj stručnoj praksi u Grazu (Austrija) u kategoriji film i video te izlažem kratki film u Galerie Centrumu. 2023. godine izlažem na nekoliko zajedničkih izložbi poput: „Freestyle“ u Kambi, „Alu perspektiva – The Best Of“ u HDLU -u, te na izložbi mladih umjetnika u Zavičajnom muzeju grada Slatine. Iste godine odlazim na studentsku razmjenu u Beograd na grafički odsjek Fakulteta likovnih umetnosti te upravo tijekom tog razdoblja nastaje skica ideje izložene serije radova. Trenutno sam na prvoj godini diplomskog studija Akademije likovnih umjetnosti gdje nastavljam stare i pripremam nove koncepte.

Koncept izložen pod naslovom „Iz pete“ nastaje još tijekom studentske razmijene u Beogradu 2023. godine kao početna ideja s nekoliko grafičkih matrica i sitotisaka. Pri povratku u Zagreb nastavljam razvijati koncept. U vlastitoj borbi između dominacije slikarstva i grafike, dogodilo se preplitanje istih. Tako su grafike poprimile slikarski rukopis, a slike postale sve bližim grafičkim matricama. Glavni motivi su plesačice u kojima vidim neiscrpni izvor prikaza pokreta, ritma i dinamike koje me fasciniraju u svemu prisutnome. Plesačice vremenom prozvane „Đuske“ sama su scenografska kulisa onoga što se događa s druge strane. Referiram se na problematika žena umjetnica i njihovog položaja kroz povijest od izvođačica kabareta koje su služile kao dekadentna zabava, do filmske industrije 50- ih godina prošlog stoljeća. Danas je ista problematika prisutna, društvo nije sklono tako lako odstupiti od naučenog i prikloniti se promjeni. Stoga ovu priliku vidim kao odgovornost podsjetiti i osvijestiti o istim problemima na aktualnoj umjetničkoj sceni, ovim želim osvijestiti o svakoj postojećoj prijavi na neprimjereno odnošenje. Kako bismo mijenjali stvari bitno je odstupiti od rutine. Tako koristim u formi pojam ritma koji se repetativno ponavlja ili odstupa aliteracijom koji povezujem s određenim navikama. Tijekom procesa došlo je do redukcije i apstrahiranja forme u česte geometrijske likove s istaknutim krugovima koji simboliziraju kruženje i pojam ponavljanja. Ono o čemu razmišljam tijekom procesa je odnos ideje i gledatelja, preciznije period promatranja. Kako promatrač percipira moje „ Đuske“ te koji se osjećaji i emocije pobuđuju u njima. Percepcija pokreta i dodira u suvremenoj psihologiji postala je i službena terapija, što vjerujem da svatko od nas može potvrditi osjećaj određenog olakšanja i opuštenosti tijekom plesanja. Dodatna želja bi bila potaknuti promatrača na promišljanje o vlastitim iskustvima tijekom plesanja, kada je to bilo zadnji put, kada je to bio ispušni ventil, te kada ih je to odvelo u nove susrete. Možemo li se plesom boriti „ IZ PETE“ protiv anksioznosti, depresije i loših društvenih navika.