Tekst "Vilan" bavi se dinamikom samoidentifikacije s Drugim putem uspomena. Na Božićnom sastanku, glavni lik teksta ritualno priziva svoje uspomene pri čemu mu, bez njegovog znanja, pomaže četvero dugogodišnjih prijatelja.

Glavna tema koja se obrađuje u tekstu je mogućnost nošenja sa smrću voljene osobe, a najvažniji motiv i sveprisutna silnica teksta je koncept krivnje koji se u isto vrijeme nažalost podrazumijeva, ali i iznenađuje. Dramaturška obrada koncepta krivnje funkcionira kao slojeviti veo koji obavija sve likove u tekstu u različitoj mjeri. U fokusu teksta je odnos mlade osobe prema gubitku koji je kao i svi njemu slični gubitci – stvaran ali nezamisliv.

Nošenje s osobnom krivnjom, financijski nesrazmjer društva i susret prijatelja nakon dugo vremena su teme posebno aktualne u vremenu nakon pandemije pa tako i u ovoj predstavi. Mladi, kojima je epidemija po prvi put pružila strah globalne razine trebaju emotivni oslonac pri povratku u svijet, a "Vilan" nudi upravo to. Neovisno o pandemiji, predstava se bavi mentalnim zdravljem mladih izoliranih osoba i njihovim pokušajima u pronalaženju načina da se vrate među ljude.

Predstava se premijerno izvodi u Centru za kulturu Trešnjevka, a podržalo ju je Ministarstvo kulture.

Autorski tim

režija Kristina Grubiša

dramaturgija i tekst Patrik Gregurec

Podjela

Vilan Lorenzo Raušević

Davor Domagoj Ikić

Iva Dora Dimić Rakar

Amethyst Lana Ujević

Sibila Dora Hrasanec